Učenici razredne nastave sudjelovali su na 12. Danima kažuna Rovinjskog Sela.
Učenici od 1. – 4. razreda, u sklopu projekta Zavičajne nastave, sudjelovali su na 12. Danima kažuna u Rovinjskom Selu. Etno program trajao je 3 sata i sastojao se od pješačenja stazama kažuna uz upoznavanje tradicijske gradnje, vožnju vlakićem do najvećeg kažuna i igranje starinskih igara na livadi kod kažuna.
Program je osmišljen s ciljem upoznavanja djece s kažunima kao vrijednom ostavštinom tradicijske graditeljske baštine Istre i sa starinskim igrama naših baka i djedova dok su čuvali stoku na ispaši pored tih kažuna.
Bile su to igre koje su sami osmislili od prirodnih materijala. Učenici su se i sami okušali u igranju i uživali su u tome!
Pješačenjem stazama kažuna Rovinjskog Sela učenici su imali priliku upoznati 5 kažuna u ugodnoj šetnji kroz prirodu.
Program je organizirala udruga Babin pas iz Rovinjskog Sela koja se s djecom vrtića i brine o 22 kažuna, a projekt su financirali Grad Rovinj, Istarska županija i Ministarstvo kulture.
Nakon terenske nastave u Rovinjskom Selu, učenici 2.a, 2.b, 3.a i 4.a razreda nacrtali su kažune u različitim tehnikama, a Lorena je napisala i literarni rad. Hvala svima!
Kažun
Ja sam stari kažun. Imam 105 godina.
Sjećam se kada su me ljudi sagradili. Prije 105 godina bio sam samo hrpa kamenja. Ljudi su me sagradili jer su se htjeli negdje sakriti dok su radili na polju ili čuvali krave. Kad bi krenula padati kiša, padala bi im u kažun, pa su sagradili krov od malenih sitnih kamenčića. U kažunu su se skrivali od sunca i kiše. Dok su krave pasle zelenu, sočnu travu, ljudi su se u meni odmarali. Palili su vatru da im bude toplije. Kad bi došli gladni jeli bi u meni. Djeca bi u meni i zapjevala, a ja bih to volio slušati. Sada se više ne čuje pjesma. Oko mene je samo tišina.
Danas me ljudi hvale i pokazuju svojoj djeci. Puno njih ulaze i dive mi se. Moje kamenje više nije toliko bijelo i čisto kao prije. Volio bih još živjeti da i drugoj djeci pričam priče o sebi.
Lorena Marinović, 4. a